čitanka ili ćitanka

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ova riječ opisuje školsku knjigu koja sadrži zbirku nekakvih određenih književnih, umjetničkih, znanstvenih, i drugih tekstova za učenje raznih stvari ili za razvijanje usmenog i pismenog izražavanja i napredovanja određenih skupina osoba. Korištenje pravilne riječi u idućim rečenicama prikazuje ispravnu upotrebu ove riječi u svakodnevnom govoru i školskom okruženju.