idući ili iduči

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ idući dolazi od glagola ići u značenju onaj koji ide sljedeći na redu. Oblik s mekanim slovom ć održava dosljednost s glagolom od kojeg potječe. Pravilno se piše idući jer je to u skladu s pravopisnim pravilima i etimološkim korijenima hrvatskog jezika. Oblik iduči nije pravilno prihvaćen u standardnom hrvatskom jeziku i stoga ga treba izbjegavati. Korištenje pravilnog oblika idući doprinosi točnosti i jasnoći u komunikaciji.