učenje ili ućenje

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označava složeni proces psihičke promjene ponašanja na osnovi novo usvojenog znanja i iskustava. Obuhvaća usvajanje informacija, znanja, sposobnosti i vještina, ali i navika u pojedincima. Možemo reći kako je ovo proces skladištenja podataka u pamćenju. Pravilno je pisati učiti i učenje, jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Korištenje oblika sa slovom ć bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika. Važno je reći kako svaka osoba i pojedinac uče do kraja svog života, a život je jedna velika knjiga ispunjena znanjima, iskustvima i radnjama.