donji ili doljnji

Pridjev donji dolazi od imenice dno. Pri tvorbi pridjeva koji označava nešto što se nalazi ispod, odnosno na dnu, koristi se oblik donji. Ovdje se ne dodaje dodatni glas lj kao u nekim drugim pridjevima (npr. daljnji). Oblik donji je fonetski jednostavan i lak za izgovor, što je jedan od razloga zašto se koristi upravo taj oblik. Dodavanje glasa lj stvorilo bi nepotrebnu složenost i ne bi imalo etimološko uporište. U hrvatskom jeziku, donji se koristi za opisivanje nečega što je smješteno dolje ili na dnu, u suprotnosti s gornji koji opisuje nešto što je smješteno gore ili na vrhu. Pridjev donji izveden je direktno od imenice dno, bez potrebe za dodatnim glasovima. Kroz povijest, hrvatski jezik je razvijao pravopisna pravila koja su osiguravala jednostavnost i jasnoću u komunikaciji. Oblik donji je rezultat takvog razvoja i prilagodbe jezika potrebama govornika. Pisanje riječi donji je pravilno zbog pravopisnih pravila koja uređuju tvorbu pridjeva i fonetsku jednostavnost. Pravilan oblik donji osigurava jasnu komunikaciju i precizno izražavanje značenja u hrvatskom jeziku. Korištenjem pravilnog oblika donji pridržavamo se standarda hrvatskog jezika, što je ključno za formalnu i neformalnu komunikaciju. Pisanje doljnji umjesto donji bilo bi pogrešno jer ne odražava pravilnu upotrebu i etimološku osnovu pridjeva u hrvatskom jeziku.