prića ili priča

Ovo je verbalno pripovijedanje stečenog znanja ili informacija, no može biti i izmišljeno. Ovdje je riječ o dubinskoj strukturi teksta koji se bazira na pripovijedanje, govor. To je osnovni povezani slijed događaja što ga pripovijeda neka osoba, ali može ga i preinačiti po svojoj volji. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ispravno je koristiti oblik priča u hrvatskom jeziku za opisivanje izlaganja događaja ili radnje pričanja. Oblik prića nije standardan niti prihvaćen u hrvatskom jeziku, te se stoga preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru.