početak ili poćetak

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ova riječ označuje nešto prije svega, početnu točku od koje je nešto krenulo ili se pokrenulo. Pravilno se piše početak s č, a ne poćetak s ć. Ovo pravilo temelji se na pravopisnim normama hrvatskog jezika i konzistentnoj upotrebi slova č u korijenima riječi sličnog značenja i oblika. Upotreba pravopisno ispravne forme pokazuje poznavanje i poštivanje standardnog jezika.