zaručnik ili zarućnik

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ dolazi od riječi zaruke, a to je izraz kojim se podrazumijeva odnos dvije osobe, koje su jedna drugoj obećale da će ući zajedno u bračne vode. Do zaruka dolazi kada jedan partner pristane na bračnu ponudu, a najčešće se primjećuje na osobi kada nose zaručničko prstenje. Korijeni ovakve tradicije datiraju još prije vremena Abrahama, a potječu iz židovske kulture i običaja. Ovaj običaj postoji i danas, i jako često je prakticiran, a samo vjenčanje se vrši u crkvi ili izvan crkve.