običaj ili obićaj

Ovo je naziv za nekakav oblik ponašanja i djelovanja utvrđen tradicijom, generacijama. Vjerojatno smo svi doživjeli ponašanje i akcije pojedinaca i skupina ljudi u određenim prigodama unutar neke određene zajednice. Oni mogu biti narodi, što označuje specifičan narod, ali mogu biti i izvor prava, pa tako postoje i pravni i trgovački. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ dolazi iz staroslavenskog jezika i slična je riječima u drugim slavenskim jezicima. Ona se koristi za opisivanje ustaljenih praksi, tradicija ili normi u određenoj kulturi ili društvu. Etimološki razvoj riječi potvrđuje upotrebu glasa č. Pravilno je pisati običaj jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika pisanog sa slovom č.