čuvati ili ćuvati

Riječ nosi značenje brinjenja ili čuvanja, znači paziti da se što ili tko ne izgubi, ne ošteti ili promijeni. Također znači voditi brigu o kome ili nečemu. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ dolazi od staroslavenskog glagola, što znači paziti ili brinuti se o nečemu. U hrvatskom jeziku, kao i u mnogim slavenskim jezicima, koristi se glas č za riječi koje potječu od glagola čuvati.