potječe ili potjeće

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ nosi značenje od riječi potjecati, što znači voditi porijeklo od nekoga ili nečega, imati izvor u nečemu i proizlaziti iz nečega. Riječ dolazi od glagola potjecati, koji se konjugira u trećem licu jednine prezenta kao potječe. Ova pravilnost slijedi opća pravila o tvorbi prezenta u hrvatskom jeziku. Pravilno je pisati potječe jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Korištenje oblika potjeće bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila, naglasak i morfologija riječi potvrđuju ispravnost oblika potječe. Važno je naglasiti kako bismo trebali znati i primjenjivati gramatička pravila na svakodnevnoj bazi.