slučajnost ili slućajnost

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ovo je nedostatak obrasca ili predvidljivosti događaja. Slučajni niz događaja ili koraka često nema redoslijed i ne slijedi razumljiv uzorak ili kombinaciju. Pravilno se piše slučajnost jer je to u skladu s fonetskim, morfološkim i povijesnim pravilima hrvatskog jezika. Oblik slućajnost nije ispravan i ne odgovara pravilima standardnog jezika. Korištenjem ispravnog oblika osiguravamo dosljednost i točnost u pisanju i govoru.