rajčice ili rajćice

Ovo je jednogodišnje voće, razgranate stabljike, a plodovi su joj sočne i mesnate velike bobe. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Glavna razlika između povrća je ta da je voće sjemenkasta struktura koja se razvija većinom iz oplođenog cvijeta, dok povrće nastaje iz ostalih dijelova biljke kao što su korijenje ili lišće. Postoje dileme da su paprike, rajčice, tikvice, patlidžan, grašak, bundeve, masline i krastavci povrće, ali oni to nisu. Riječ potječe iz talijanskog jezika, iz riječi pomodoro (pomo d'oro, što znači zlatna jabuka), koja se u hrvatskom jeziku adaptirala kao rajčica. Pravilno je pisati rajčica i rajčice, jer te riječi slijede fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Korištenje oblika rajćica bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika rajčica.