lišće ili lišče

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Stoga, promjena samo jednog slova u riječi može dovesti do mijenjanja cijele riječi, rečenice i informacija koje želimo prenijeti nekome. Kako bismo pravilno koristili gramatička pravila bitno je znati i značenje riječi koje želimo koristiti. List je organ koji obavlja fotosintezu svih biljnih vrsta u koje spada i drveće. U Hrvatskoj list drveta većinom ima i peteljku koja ga drži na samom drvetu, i time je ukočenost krošnje minimalna jer bi kao takva bila štetna za samu biljku i drvo. Što je list pokretljiviji to je veća šansa da se izbjegnu vanjski utjecaji, i kidanje samog lista. Pravilno je koristiti oblik lišće kada opisujete zelene dijelove biljaka. Ovaj oblik je u skladu s pravopisnim pravilima hrvatskog jezika, ima fonetski smisla i uobičajen je u svakodnevnoj uporabi.