postignuće ili postignuče

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Bitno je pratiti i primjenjivati gramatička pravila, jer promjena samo jednog slova može dovesti do promjene cijele riječi, ali i rečenica i informacija koje želimo prenijeti. Riječ postignuće piše se sa ć zbog pravopisne norme, fonetskih pravila i etimološkog porijekla. Pravilna upotreba ove riječi osigurava jasnu i točnu komunikaciju u pisanju i govoru, posebno u kontekstima gdje se govori o dostignućima i uspjesima. Ova riječ označuje nešto što je postignuto, nekakav određeni uspjeh.