točno ili toćno

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.Tako na primjer ako napišemo dvije riječi sa drugačijim suglasnicima: 'kuče' i 'kuće' , možemo zaključiti kako svaka riječ ima drugo značenje. Na primjer : 'Ovo kuče je pobjeglo od kuće' ovime objašnjavamo kako je 'kuče'- mladi pas, štene, pobjeglo od 'kuće'- svog doma (kuća je riječ kojom se opisuje mjesto stanovanja). Ova riječ dolazi iz praslavenskog jezika, i ima značenje onoga što je pravilno, ispravno i pravo.