otkrivač ili otkrivać

Znači onaj koji otkriva. Iako se čini kao jednostavna dvojba, mnogi se često pitaju koji je pravilan način pisanja. Međutim, ova dvojba ukazuje na jedan veći problem u pisanju hrvatskog jezika, a to je dvojba u pisanju glasova č i ć. Ova dvojba često stvara probleme govornicima, a mnogi griješe u odabiru mekog ć ili tvrdog č. Kako bi olakšali muke, važno je naučiti nešto o pravilnom pisanju. Najlakše je naučiti sufikse koji su nepromjenjivi, pa tako znamo pravilno pisati sve riječi s tim sufiksom.
Također, glas č je prisutan i u anglizmima i većini talijanizama. Glas ć, s druge strane, nalazi se u sufiksima ‘ić’ i ‘oća’, te se pojavljuje u glagolskim pridjevima sadašnjem, komparativu i superlativu nekih pridjeva i priloga.

Riječ otkrivač dolazi od glagola otkriti, a sufiks -ač koristi se za tvorbu imenica koje označavaju osobu koja vrši određenu radnju. Ovdje je pravilno koristiti suglasnik č, jer se taj suglasnik koristi u tvorbi ovakvih riječi u standardnom jeziku. Suglasnik ć se koristi u nekim drugim situacijama, ali ne i u ovom slučaju. Zamjena č sa ć bila bi gramatički netočna i u suprotnosti s pravilima pravopisa hrvatskog jezika. Pravilno je pisati otkrivač sa č na kraju jer je to u skladu s pravilima hrvatskog jezika. Korištenje oblika otkrivać bilo bi nepravilno i trebalo bi ga izbjegavati.

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.