slućaj ili slučaj

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje vremenski i prostorno neodređen, nepredvidljiv događaj. Pravilno se piše slučaj jer je to u skladu s etimološkim korijenom riječi i pravopisnim pravilima hrvatskog standardnog jezika. Uporaba slućaj bila bi pogrešna i ne bi odgovarala pravilima koja su utvrđena u standardnoj normi. Pridržavanje pravopisnih pravila važno je za dosljednu i točnu komunikaciju na hrvatskom jeziku.