Uvijek ili uvjek

U hrvatskom jeziku postoje riječi koje često zbunjuju pisce kada je u pitanju pravilno pisanje. Jedna od takvih riječi je i dilema između 'uvijek' i 'uvjek'. Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/. Na primjer: 'Ti uvijek kasniš' ili 'Ti uvjek kasniš'. Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak. Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Prilog uvijek ima kratko silazni naglasak na početnom slogu i zanaglasnu duljinu na drugom slogu. Budući na to da je taj prilog nastao spajanjem prijedloga u- i imenice vijek u muškom rodu jednine koja ima dugosilazan naglasak, ostvaraj jata ostao je isti kao u imenici. Naglasak se pomaknuo za mjesto unaprijed, ali je zato, zbog dugog naglaska, ostala zanaglasna dužina u prilogu uvijek. Pisanje ove riječi pravilno ne samo da je pitanje gramatičke ispravnosti, već i jezične kulture. Dakle, kako se pravilno piše? U standardnom jezičnom izrazu, pravilno je koristiti oblik s dvostrukim samoglasnikom 'ije'. Prema svemu tome pravilno je pisati uvijek. Iako se rješenje nekada ne čini lagano, prateći gramatička pravila možemo si pomoći i olakšati korištenje pravilnih riječi.