morat ću ili morati ću ili moraću

Kada pričamo o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi imamo tri primjera kako se one pišu.

Prvi primjer pisanja su riječi koje su sastavljene sa spojnicom (crticom između) kao na primjer Austro-Ugarska, druga vrsta je riječi koje se pišu razdvojeno sa bjelinom između njih kao na primjer ne znam.

Zadnji primjer su riječi koje se pišu sastavljeno kao na primjer riječ neću.

Riječ morat dolazi od glagola morati, koji označava nužnost ili obavezu, a koristi se u obliku budućeg vremena. U hrvatskom standardnom jeziku, pravilno je koristiti morat ću kada želimo izraziti buduću radnju u kojoj je nužna neka obaveza ili potreba. Obrazac morat ću slijedi pravilo o tvorbi glagolskih oblika budućeg vremena od glagola morati.

Kada tvorimo oblike budućeg vremena za glagole poput morati, potrebno je koristiti pomoćni glagol ću u kombinaciji s osnovnim glagolom, dok se osnovni glagol zadržava u svom infinitivu, bez dodatnih promjena.

Oblik morati ću nije ispravan jer bi značenje ove kombinacije bilo gramatički neskladno i nepravilno prema pravilima hrvatskog jezika.

Kada se koristi pomoćni glagol ću, osnovni glagol (u ovom slučaju morati) ne treba biti u svom infinitivnom obliku s dodatnim nastavkom ti. Umjesto toga, pravilno je koristiti samo osnovni oblik morat.

Oblik moraću također nije ispravan u standardnom hrvatskom jeziku. Moraću je netočan jer je oblik koji se povremeno koristi u nekim dijalektima ili u neformalnom govoru, ali nije prihvaćen u hrvatskom standardnom jeziku. Upotreba spojenih riječi u ovom kontekstu nije pravilna i nije u skladu sa standardnim pravopisom.

Ispravno je pisati morat ću, a ne morati ću ili moraću. Ovaj oblik koristi se u hrvatskom jeziku za izražavanje buduće obaveze ili nužnosti.