netočan ili netoćan

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Pravilno je koristiti oblik netočno jer je to standardni oblik u hrvatskom jeziku koji odgovara pravilima pravopisa i standardiziranoj upotrebi jezika. Korištenje oblika netoćno bilo bi netočno i moglo bi dovesti do nerazumijevanja teksta. Upotreba pravilnog oblika netočno osigurava jasnu i preciznu komunikaciju te poštivanje pravopisnih normi hrvatskog jezika. Netočno znači ono što nije točno, nije ispravno i kao takva riječ se piše sa tvrdim retrofleksnim suglasnikom č.