mjeriti ili mijeriti

U hrvatskom jeziku često se javlja dvojba u korištenju oblika 'ije' i 'je'. Ova dvojba posebno je izražena u ikavskim i ekavskim govorima u našim narječjima, što otežava naučiti kako pisati u hrvatskom standardnom jeziku riječi poput 'lipo','vridan', i drugih. Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/. Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak. Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je i napomenuti iznimku ovog pravila; blagdan Tijelovo koje se uvijek piše sa dugačkim ije iz tradicijskih razloga koji su se kroz povijest zadržali sve do danas. Pravilno je koristiti oblik mjeriti jer je u skladu s pravopisnim, etimološkim i fonetskim pravilima hrvatskog jezika. Korištenje pravilnog oblika važno je za jasno i točno izražavanje u pisanju i govoru.