magija ili magia

Riječ dolazi od vjerovanja u postojanje nadnaravnih sila na koje osoba može utjecati. Jako dugo je pokušavano s pomoću njih izazivanje određenih promjena koje se prirodnim sredstvima ne mogu ostvariti. Tako ova riječ označuje odnos prema silama prirode i života. Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/. Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak. Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je naglasiti i iznimku ovog pravila što je blagdan Tijelovo, koje se uvijek piše sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga nastalih kroz povijest. Ispravno je koristiti oblik magija u hrvatskom jeziku za opisivanje čarobnih ili nadnaravnih radnji. Oblik magia nije standardan niti je prihvaćen u hrvatskom jeziku, te se stoga preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru. Bitno je znati i svakodnevno primjenjivati gramatička pravila kako ne bismo prenosili krive informacije i misli, te kako bi nas okolina shvatila ozbiljno.