čestica ili ćestica

Ovo je oznaka za mali dio ili količinu stvari, mali lokalizirani predmet, a može mu se pripisati nekoliko svojstava (fizičkih i kemijskih) kao što su volumen i masa. One se također koriste u stvaranju različitih modela koji su inače veći predmeti, a one često variraju u veličini. Ona može biti elementarna, ion, atom, molekula ili malo zrno za koje se može smatrati da je samostalno. Ova riječ se često podudara sa pojmom materijalne točke. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Pravilno je pisati čestica jer ta riječ slijedi fonetska, morfološka i pravopisna pravila hrvatskog jezika. Korištenje oblika ćestica bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika čestica.