žeđ ili žedž

Ovo je svjesna želja i potražnja tijela za pijenjem vode. Smanji li se u organizmu količina vode, povišljava se koncentracija izvanstanične tekućine što na kraju uzrokuje dehidraciju tih istih stanica. Prema pravilima hrvatskog standardnog jezika, riječ žeđ pravilno se piše s glasom đ na kraju. Ovo je standardizirano i prihvaćeno u svim relevantnim pravopisnim priručnicima, kao što su Hrvatski pravopis, Rječnik hrvatskog jezika i drugi jezični priručnici. Riječ žeđ ima svoje korijene u praslavenskom jeziku. U staroslavenskom jeziku riječ жедь (žed) značila je isto što i danas znači u hrvatskom jeziku – osjećaj potrebe za vodom. U svim slavenskim jezicima zadržava se sličan oblik s glasom đ ili ekvivalentom. Pravilno je koristiti oblik žeđ jer je to standardni oblik u hrvatskom jeziku koji odgovara pravopisnim i fonetskim pravilima te je uobičajen u svakodnevnoj upotrebi. Korištenje oblika žedž bilo bi netočno jer bi odstupalo od standardnog jezika i moglo bi dovesti do pogrešne interpretacije. Upotreba pravilnog oblika žeđ osigurava jasnu i preciznu komunikaciju među govornicima hrvatskog jezika.