tekućina ili tekučina

Ovo je riječ koja označuje neku tvar u agregatnom stanju, a odlikuje se lakom promjenom oblika i prilagođavanja svakoj stvari u koju se ona izlije. Ona poprima oblik posude ili posuđa u kojoj se nađe, ali ne ispuni ju u cijelosti, već se oblikuje prema njoj. Molekule se nalaze na stalnim razmacima, ali nemaju stalan položaj međusobno. Ova riječ dolazi od korijena teći, a ispravno pisanje ove riječi osigurava točnost i jasnoću u komunikaciji te poštuje jezične norme. Ovdje je riječ o dvojbi hoćemo li riječ napisati sa ‘č' ili ‘ć’. Ovakve dvojbe vrlo su česte u hrvatskom jeziku, a neki od poznatijih primjera pogrešnog pisanja su kuča (umjesto točnog kuća). Ovakve greške, ne  samo da ne prate hrvatska pravila, već mogu znatno promijeniti značenje cijele rečenice. Na primjer rečenica: Ova kuća je divna- označava zgradu/strukturu koju nazivamo dom i gdje netko živi, dok rečenica: Ovo kuče je divno- označava divljenje mladom psu/štenetu. Nažalost, nekim govornicima je vrlo teško razlikovati glasove č i ć što dokazuje i istraživanje najvećih gramatičkih pogreški. Također, postoje regije gdje je posebice teško usvajanje razlikovanja č i ć zbog njihovih specifičnih govora gdje same razlike u izgovoru nisu toliko očite, i ostaju generacijama u krivom korištenju. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.