vruće ili vruče

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje visoke temperature, a to je visoka toplina zraka u prostoriji ili atmosferi. Riječ se pravilno piše sa ć zbog pravopisnih pravila hrvatskog jezika koja reguliraju upotrebu ovog slova. Upotreba oblika sa slovom č nije ispravna i može dovesti do pogrešnog razumijevanja ili nepreciznosti u izražavanju. Korištenjem pravilnog oblika osigurava se jasno i točno komuniciranje značenja riječi.