vještica ili viještica

Prema pučkom vjerovanju ovo je najčešće žena (ponekad i muškarac) koja posjeduje nadnaravne moći, kojima se služi kako bi naudila ljudima. Ona je najčešće prikazana zastrašujućeg izgleda, a najpoznatiji je veliki i kosi nos, debele obrve i izbočena brada. U Hrvatskoj se progon ovakvih ljudi odvijao krajem srednjeg i tijekom novog vijeka. Progon se odvijao sudskim progonama, a u ostalim dijelovima svijeta, i ranijim razdobljima ovakve osobe su bile spaljivane. Današnje priče su nešto otvorenije, i govore o ovakvim osobama kao osobama povezanim sa životinjama, i prakticiranjem magije duboko u prirodi. Kakvo god bilo vjerovanje, u davnim vremenima se jako oštro gledalo na osobe koje su optužene za ovakve stvari, i proganjale su se i bez ikakvih dokaza. Da bismo razjasnili nedoumicu u pisanju ove riječi, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/. Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak. Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je spomenuti i bitnu iznimku ovog pravila što je blagdan Tijelovo koje se uvijek piše sa ije, iz tradicijskih razloga nastalih kroz povijest.