sjećanje ili sijećanje

Ovo je voljno ili nevoljno ponovno pojavljivanje određene svijesti koji su manje ili više slični izvornom događaju ili doživljaju. Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/. Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak. Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je naglasiti i iznimku ovog pravila što je blagdan Tijelovo, koje ćemo uvijek pisati sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga nastalih kroz povijest. Oblik sijećanje nije ispravan u hrvatskom jeziku te se ne koristi. Upotreba sjećanje omogućuje jasno i precizno izražavanje te ispravno razumijevanje značenja riječi.