punoljetni ili puno ljetni

Kada pričamo o sastavljenom i rastavljenom pisanju riječi imamo tri primjera kako se one pišu. Prvi primjer pisanja su riječi koje su sastavljene sa spojnicom (crticom između) kao na primjer Austro-Ugarska, druga vrsta je riječi koje se pišu razdvojeno sa bjelinom između njih kao na primjer ne znam. Zadnji primjer su riječi koje se pišu sastavljeno kao na primjer riječ neću.

Riječ punoljetan, punoljetna, punoljetno itd. sastoji se od prefiksa puno-, koji označava potpunost, i pridjeva ljeto, koji se odnosi na godine ili doba.

Spojeno pisanje ukazuje na to da se radi o jednoj novoj riječi koja ima specifično značenje.

U hrvatskom jeziku, kada se koristi prefiks puno- sa osnovom koja označava godine, pravilno je pisati te dvije riječi spojeno. Razdvojeno pisanje, kao što je puno ljetan nije ispravno jer ne odražava pravilno značenje i upotrebu u jeziku.

Punoljetan, punoljetna, punoljetno, punoljetni itd. se koristi da označi osobu koja je dostigla zakonsku dob punoljetnosti, što je obično 18 godina u većini zemalja. Ovaj pojam označava i sticanje prava, odgovornosti i sposobnosti da se donose odluke u pravnom smislu.