pouzeće ili pouzeče

Ovakvo plaćanje je prodaja stvari gdje se plaćanje vrši isključivo po preuzimanju robe, nikako unaprijed. Puno kurirskih službi ima ograničenja za ovo plaćanje, pa tako neke neće dopustiti plaćanje pri primitku stvari koje su skuplje od recimo 500 eura. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ovaj izraz se koristio za plaćanje gotovinom, ali se zamijenio jer se pouzećem može platiti nekada i karticom, a ono označuje plaćanje na licu mjesta. Pravilno se piše pouzeće, što je potvrđeno pravopisnim priručnicima i rječnicima hrvatskog jezika. Ovaj oblik ima fonetsku i morfološku usklađenost te odgovara standardnom jeziku. Korištenje ispravnog pravopisnog oblika poboljšava jasnoću i točnost u pisanju i komunikaciji.