označavanje ili oznaćavanje

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ dolazi od glagola označiti. Pravilno je pisati označavanje jer je to oblik koji je u skladu s pravopisnim pravilima i standardnim jezikom hrvatskog jezika. Oblik oznaćavanje nije ispravan i ne koristi se. Korištenjem pravilnog oblika osiguravamo jasnoću i točnost u pisanju i govoru, što je posebno važno u formalnim i službenim kontekstima.