obaveza ili obveza

U pravu ova riječ je obligacija, dugovanje, sastavni dio odnosa, dužnost jedne strane u obveznom odnosu (dužnika) da drugoj strani (vjerovniku) izvrši određenu pozitivnu ili negativnu činidbu. Generalno to je ono što se mora izvršiti, dužnost koju nameću ugovor, propis, moral, obećanje, okolnosti. Riječ obveza dolazi od glagola obvezati, koji označava nešto što se mora učiniti ili ispuniti. U hrvatskom jeziku, oblik obveza odražava pravilnu tvorbu riječi i slijedi pravila pravopisa i gramatičke norme. Oblik obaveza može se čuti i u svakodnevnom govoru, no u službenom jeziku i pisanoj komunikaciji, obveza je prihvaćeni standard. Povijest hrvatskog jezika pokazuje da je oblik obveza tradicionalno korišten i pravilan prema pravilima tvorbe riječi koja se temelje na latinskom korijenu obligare (obvezati, obaveza). Prema pravilima hrvatskog pravopisa, obveza je oblik koji je više u skladu s pravilima hrvatskog jezika i njegovim razvojem kroz povijest. U hrvatskom jeziku pravilno je koristiti oblik obveza kada se odnosi na nešto što je nužno ili propisano kao dužnost. Oblik obaveza nije u skladu s pravilima standardnog hrvatskog jezika i treba ga izbjegavati u formalnom pisanju i službenoj komunikaciji.