čuti ili ćuti

Znači slušajući doznati što od drugih. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. U hrvatskom jeziku pravilno je koristiti oblik čuti za izražavanje sposobnosti percipiranja zvukova putem sluha. Oblik ćuti koristi se u zapovjednom obliku glagola za naređivanje prestanka izražavanja misli ili komunikacije. Stoga, u svim slučajevima kada se opisuje percepcija zvukova, pravilno je koristiti oblik čuti. Oblik ćuti nije ispravan u standardnom hrvatskom jeziku i ne koristi se za izražavanje sposobnosti percepcije zvukova. Ćuti može biti glagol u zapovjednom obliku, koji se koristi za naređivanje ili molbu da se prestane govoriti ili izražavati misli.