navečer ili na večer

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje večer koja je u trenutnom danu, koja će doći u večer. Riječ je izvedena iz riječi večer uz prefiks na-, što označava vrijeme dana. Kroz evoluciju jezika, ovaj oblik se prilagodio suvremenom hrvatskom jeziku, zadržavajući č u svom završetku. Večer je temeljna riječ, a dodavanjem prefiksa na- oblikuje se riječ koja označava vrijeme događanja u večernjim satima. Pravilno je pisati navečer jer je ta riječ oblikovana prema fonetskim i pravopisnim pravilima hrvatskog jezika. Korištenje oblika navećer bilo bi pogrešno i nije u skladu s normama jezika. Pravopisna pravila i etimološko podrijetlo riječi potvrđuju ispravnost oblika navečer. Riječ se piše spojeno i bez bjeline; riječi koje se pišu odvojeno sadrže bjelinu između poput primjera ne znam, dok se riječi sa spojnicom pišu sa crticom između kao na primjer remek-djelo.