čaj ili ćaj

Ovo je aromatični napitak koji se izrađuje od raznih biljaka, a radi se od njenog lišća i drugih dijelova, uključujući i cvijet biljke. Povijest ovog ukusnog napitka datira još prije više od 4000 godina, a prema poznatoj legendi kineski car je otkrio tajnu pripreme prilikom jednog od mnogobrojnih lovačkih izleta davne 2730. godine prije Krista. Ova legenda govori kako prokuhavajući vodu nije zamijetio kako je upao list biljke koja je rasla uz put, i skuhala se u toj vodi koja je promijenila boju, a do njega je dopreo snažan miris koji mu nije bio poznat. Kada je isprobao prokuhanu vodu oduševio ga je okus koji je list ispustio u toj vodi, i tako je nastao ovaj poznati napitak. Najviše korišten je ipak u budističkoj vjeri i njihovim pripadnicima, koji ga konzumiraju svakodnevno kako bi im donio unutrašnji mir i energiju. No, vratimo se na pravilno pisanje riječi. Kako bismo mogli odrediti kako se ova riječ pravilno koristi bitno je znati gramatičko pravilo koje izričito nalaže kada se koristi slovo č, a kada slovo ć. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.