mladić ili mladič

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ova riječ je opisna riječ za momka, dečka, ili u žargonu frajera. To je mlada muška osoba, većinom do svoje 25 godine života. Pravilno se piše mladić, što je u skladu s pravopisnim priručnicima i rječnicima hrvatskog jezika. Korištenje ispravnog oblika doprinosi jasnoći i točnosti u pisanju i govoru, te se time poštuju standardi književnog jezika.