melodija ili melodia

Dolazi od grčke riječi μέλος: pjesma + -odija, što je niz uzastopnih tonova različite visine i trajanja koji tvore smislenu glazbenu cjelinu. Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati. Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/. Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi  /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak. Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/. Važno je naglasiti i iznimku ovog pravila što je blagdan Tijelovo, koje se uvijek piše sa ije iz tradicijskih razloga nastalih kroz povijest.