licenca ili licencija

Riječ dolazi iz latinskog jezika, od riječi licentia, koja znači dopuštenje ili odobrenje. U hrvatskom jeziku oblik licencija zadržava blizinu latinskom izvorniku te se smatra standardnim oblikom. Ova riječ označava službenu dozvolu ili ovlaštenje koje se daje za obavljanje određenih djelatnosti ili za korištenje nekih prava, kao što su softverske ili vozačke licence.

Hrvatski standardni jezik u velikoj mjeri nastoji poštovati izvornu strukturu posuđenica kada je riječ o formiranju riječi i zadržavanju sufiksa.

Licencija je tako pravilno oblikovana prema pravopisnim pravilima, što potvrđuju i pravopisni priručnici i rječnici hrvatskog jezika.

Oblik licenca često se koristi u govoru i pod utjecajem drugih jezika, no u hrvatskom standardnom jeziku taj oblik nije prihvaćen. Razlog leži u potrebi za očuvanjem izvornog latinskog sufiksa -cija kod posuđenica ovog tipa, čime se izbjegavaju nepotrebne jezične prilagodbe koje nisu u skladu s hrvatskim pravopisom.

U hrvatskom standardnom jeziku pravilno se piše licencija.

Ovaj oblik u skladu je s pravopisnim pravilima i tradicijom uvođenja posuđenica, dok se oblik licenca smatra nepravilnim i ne preporučuje se u formalnom izražavanju.