laik ili lajik

Korištenje ispravnog oblika omogućava preciznu i pravilnu komunikaciju u svim kontekstima, bilo da se radi o razgovoru o stručnim temama ili svakodnevnim situacijama. Riječ je o pravilnom pisanju imenice muškog roda koja danas ima značenje osobe koja ne zna nešto o temi ili je neupućena.

Značenje joj je neutralno, ali može biti i pogrdno.

Da bismo razjasnili ovu nedoumicu, važno je razumjeti pravila pisanja samoglasnika u hrvatskom jeziku. U pisanju riječi koje u sebi sadrže /ê/ (jat) često dolazi do nesigurnosti kako njegov odraz pravilno napisati.

Dvojba se vodi oko toga hoćemo li napisati, u standardnom hrvatskom jeziku, skupinu glasova /ije/ ili /je/.

Prema pravilu se u svakoj riječi koja sadrži, u svojoj dubinskoj postavi /ê/, (to je riječ rastavljana na glasove od kojih je nastala – morfeme i foneme) reflektira ili ostvaruje prema tome je li slog u kojem se on ostvaruje dug ili je kratak.

Ako je slog dug refleks /ê/ bit će /ije/, a ako je slog kratak refleks /ê/ bit će /je/.

Važno je također i istaknuti iznimku ovog pravila što je, svima nam poznat, blagdan Tijelovo koje ćemo apsolutno uvijek pisati sa dugačkim ije, iz tradicijskih razloga zadržanih kroz povijest.

U hrvatskom standardnom jeziku ispravno se piše laik, a ne lajik.

Riječ laik potiče iz grčkog jezika (laikos), gdje označava osobu koja nije član crkvene hijerarhije ili nekog stručnog područja, odnosno običnog, nespecijaliziranog člana društva ili zajednice. Ujedno, u hrvatskom jeziku postoji samo oblik laik, dok je lajik nepravilni i nepostojeći oblik.

Ispravno se piše laik jer taj oblik odgovara etimološkom korijenu iz grčkog jezika (laikos), koji je ušao u hrvatski jezik bez promjena u osnovnoj formi.

U hrvatskom pravopisu nisu prihvaćene varijante poput lajik, jer bi one predstavljale fonetski pogrešan oblik, koji nije u skladu s pravilima izgovora i pisanja.