kratkoročnost ili kratkoroćnost
Kako se piše pravilno: kratkoročnost ili kratkoroćnost?
Ovo je svojstvo nečega što traje kratko,nema dugačak vijek. Ovo je pitanje koje muči mnogobrojne govornike, kao i pisce hrvatskog jezika. Kako bismo mogli pravilno koristiti ‘ć’ ili ‘č’ moramo znati neke osnove jezičnih pravila, te shvatiti kako zamjena ovih slova u rečenicama može dovesti do krive komunikacije i nesporazuma. Riječi kao takvih ima bezbroj u hrvatskom jeziku, te ukoliko se u nekoj od njih koristi drugo slovo sama riječ mijenja cijelo svoje značenje. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu.
Primjeri
Planiranje bez razmišljanja o kratkoročnosti može dovesti do problema u budućnosti.
Kratkoročnost ovog projekta znači da će biti završen za nekoliko tjedana.
Ulaganja s visokim prinosima često nose veću razinu kratkoročnosti.
Već znam da je ovo rješenje kratkoročno.
Pravilno se piše kratkoročnost, i kao takvu riječ trebamo upotrebljavati svakodnevno.