kočijaški ili koćijaški

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ se odnosi na sve što se tiče kočija ili kočijaštva. Izvedena je od riječi kočija, što je prijevozno sredstvo s kotačima, koje je nekada bilo vrlo važno za prijevoz ljudi ili tereta. Korištenjem oblika kočijaški, pridržavamo se pravilnog pravopisa hrvatskog jezika i jasno komuniciramo o temama koje su povezane s kočijama ili kočijaštvom.