kočijaš ili koćijaš

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označava više stvari, a najčešća je osoba koja tjera konja u zaprezi, ili kočiji. U prenesenom značenju ova riječ označava osobu koja je prosta, koja se ne zna ponašati i često govori prostote. Riječ se također koristi kao ime zviježđa, i ovakva riječ se uvijek piše velikim početnim slovom, dok se riječi koje označuju osobu koja radi sa konjima ili prostaka piše sa malim početnim slovom (izuzetak je na početku rečenice, gdje se svaka riječ piše sa velikim početnim slovom). Riječ kočijaš ispravno se koristi za označavanje osobe koja vozi kočiju, pridržavajući se pravila hrvatskog pravopisa i jezične prakse.