ključan ili kljućan

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ označuje nešto bitno i potrebno u određenoj situaciji ili stvarima. Pravilno je pisati ključan, ključno, ključni, jer je to oblik koji je u skladu s pravopisnim pravilima i standardnim jezikom hrvatskog jezika. Oblik kljućno nije ispravan i ne koristi se. Upotrebom pravilnog oblika osiguravamo jasnoću i točnost u komunikaciji, što je posebno važno u formalnim i službenim kontekstima. Razlike između slova č i slova ć su ponekad neprimjetne, no vrlo je bitno pratiti i primjenjivati gramatička pravila kako bismo si olakšali izbor i kako bismo mogli vrlo lako odabrati ispravnu riječ. Mijenjanjem samo jednog slova u riječi može dovesti do potpuno druge riječi, ali i rečenica i informacija koje nekome želimo prenijeti.