kičast ili kićast

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ova riječ se odnosi na osobu ili stvar koja je povezana sa kičem, ima svojstva kiča. Kič ili kić je stvaralaštvo sa umjetničkim pretenzijama i niskom vrijednošću kako bi bio dostupan što više ljudi. Najčešće se opisuje kao nerazvijeni ukus i potrebe ljudi, koje su na granici vrijednosne i moralne neprihvatljivosti. Riječ se ispravno koristi sa slovom č u sebi, a njome se opisuje nešto što je previše dekorirano, neukusno, sentimentalno lošeg ukusa.