karlovački ili karlovaćki

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Riječ je pridjev koji se odnosi na grad Karlovac i koristi se za označavanje nečega što potječe iz Karlovca ili je povezano s njim. Pravopisno i gramatički, pravilno je koristiti oblik karlovački jer se pridjevi koji su izvedeni od imena mjesta i gradova u hrvatskom jeziku oblikuju na ovaj način.