introvertiranost ili introvertnost
Kako se piše pravilno: introvertiranost ili introvertnost?
Ispravno je koristiti introvertiranost, a ne introvertnost. Iako oba oblika postoje u upotrebi, oblik introvertiranost preciznije izražava stanje ili karakteristiku introvertnog ponašanja i u skladu je s pravilima tvorbe riječi u hrvatskom jeziku.
Riječ introvertiranost dolazi iz korijena riječi introvert uz dodatak sufiksa -iranost koji označava osobinu ili stanje.
Ovaj sufiks omogućava bolje izražavanje apstraktnog pojma stanja introvertnosti, što je u hrvatskom jeziku uobičajen način tvorbe riječi koje opisuju karakteristike osobnosti, slično kao što je slučaj s riječima poput fokusiranost ili organiziranost.
Premda neki koriste kraći oblik introvertnost, on se smatra neformalnim i manje preciznim jer ne koristi odgovarajući tvorbeni nastavak.
U jezičnoj praksi se češće koristi introvertiranost, koja se nalazi u leksikografskim izvorima i smatra standardnim oblikom u hrvatskom jeziku.
Pravilno je pisati introvertiranost jer bolje odgovara pravilima hrvatske tvorbe riječi za opisivanje apstraktnih stanja. Oblik introvertnost nije u skladu s tvorbenim pravilima i koristi se rijetko u standardnoj upotrebi.
Primjeri
- Njegova introvertiranost ga potiče na kreativne aktivnosti u samoći.
- Introvertiranost je osobina koja se očituje u preferiranju samostalnosti nad društvenim aktivnostima.
- Ona je puna introvertiranosti, i zato ju svi obožavaju, jer nije naporna.
- Svima uvijek smeta introvertnost, ali nitko ne obrati pažnju na druge razloge.