čarobnjak ili ćarobnjak

Potječe od latinske riječi magus, a prema tradiciji to je osoba koja posjeduje okultna znanja i provodi ih u praksi. Vjerovalo se kako se čarobnjaštvom bave ljudi sa ciljem otkrivanja nekakvih nedostupnih znanja o smislu života i određenim silama prirode koje su prije njih poznavali svećenici. Praktičari magije često su se koristili raznim pomagalima, a najčešće su to bile svijeće, razni talismani i bodeži. U ovom primjeru riječ je o dvojbi između pisanja slova č ili ć. Takve dvojbe veoma su česte u hrvatskom jeziku, te ih je govornicima, kao i piscima, jako teško razlikovati nekada. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ispravno je koristiti oblik čarobnjak u hrvatskom jeziku za opisivanje osobe koja se bavi magijom ili čarolijom. Oblik ćarobnjak nije standardan ni prihvaćen u hrvatskom jeziku, te se stoga preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru.