ćao ili čao

Riječ dolazi iz talijanskog jezika, gdje se piše ciao. U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Izgovor i prilagodba ove riječi u hrvatskom jeziku rezultirala je upotrebom slova ć zbog fonetskih pravila i pravopisne konvencije. Jako je važno pratiti i primjenjivati gramatička pravila, kako bismo komunikaciju održali čistom i sa ispravnim informacijama.