zračenje ili zraćenje

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Ova riječ je prijenos energije elektromagnetskim valovima subatomskih čestica koje se usmjereno gibaju u prostoru. Ispravno je koristiti oblik zračenje u hrvatskom jeziku za opisivanje procesa ili rezultata emitiranja energije, svjetlosti ili drugih oblika zračenja. Oblik zraćenje nije standardan, niti prihvaćen u hrvatskom jeziku, stoga se preporučuje izbjegavati njegovu upotrebu u formalnom pisanju i govoru.