žičano ili žićano

U hrvatskom standardnom jeziku, 'č' i 'ć' predstavljaju dva različita suglasnička zvuka koji imaju svoje specifične karakteristike i upotrebu. 'Č' je tvrđi- retrofleksni suglasnik, dok je 'ć' mekši- palatalni suglasnik. Tvrđi, tj retrofleksni suglasnik je suglasnik koji se izgovara tako da se vrh jezika okrene unazad te se njegova donja površina približi prednjemu dijelu tvrdoga nepca ili ga dotakne. Palatalni suglasnik je onaj koji se oblikuje, tj artikulira kao palatal. Hrvatski pravopis jasno definira kada se koriste 'č' i 'ć', te za jasno izražavanje trebamo znati razliku i značenje rečenice kako bismo samu riječ upotrijebili sukladno hrvatskom pravopisu. Prema pravilima hrvatskog standardnog jezika, riječ žičano pravilno se piše s glasom č. Ovo je standardizirano u svim relevantnim pravopisnim priručnicima, kao što su Hrvatski pravopis i Rječnik hrvatskog jezika. Pravilno je koristiti oblik žičano jer je to standardni oblik u hrvatskom jeziku koji odgovara pravopisnim i fonetskim pravilima te je uobičajen u svakodnevnoj upotrebi. Korištenje oblika zićano bilo bi netočno jer bi odstupalo od standardnog jezika i moglo bi dovesti do pogrešne interpretacije. Upotreba pravilnog oblika žičano osigurava jasnu i preciznu komunikaciju među govornicima hrvatskog jezika.